петак, 4. новембар 2016.

Merkabah

Jevrejska reč Merkabah (מרכבה „kola“, izvedena iz suglasničkog korena r-k-b sa osnovnim značenjem „voziti“) je korišćena u Ezekielu (1:4-26) kao odnos prema prestolnim kolima Boga, četvoro-točkaškom vozilu koji voze četiri „živa bića“, od kojih svaki ima četiri krila i četiri lica (čoveka, lava, bika i orla). U srednjovekovnom judaizmu, početak knjige Ezekiela smatran je za najmističniji odlomak u Bibliji, a njegovo učenje je bilo obeshrabreno, osim kod zrelih (doraslih) individua sa širokim utemeljenjem u učenju tradicionalnih jevrejskih tekstova. Jevrejski biblijski komentatori naglašavaju da lik Merkaba nije namenjen da bude preuzet bukvalno: već su pre, kola i prateći anđeli analogija brojnim načinima na koje Bog otkriva sebe na ovom svetu. Maimonides u svojih 13 principa vere naglašava da Bog nije ograničen bilo kakvim posebnim oblikom, kao što po ovom proročanstvo može učiniti. Hasidska filozofija i Kabala objašnjavaju šta svaki aspekt ove vizije predstavlja na ovom svetu, i kako oni ni na jedan način ne znače da je Bog stvoren (izmišljen) u ovim oblicima. Opasnost od shvatanja ovih odlomaka kao bukvalnih opisa Božjeg lika (slike, prikaza) verovatno obračunavaju (razračunavaju) sa protivljenjem među Torahovim učenicima ka učenju ove teme bez pogodnog (pravog) upoznavanja. Jevreji uobičajeno čitaju biblijske odlomke koji se tiču Merkabe u njihovim sinagogama svake godine na praznik Shavuot-a.
Najranija rabinska objašnjenja Merkabaha-a bila su niz proročanskih vizija Boga na nebesima i božanske svite anđela, mnoštva i rajskih bića koja okružuju Boga. Najraniji dokazi nagoveštavaju da Merkabah propovedi nisu podsticali uzdizanje (povratak) iskustava – kao što rabinski mudrac tvrdi: „mnogi su tumačili o Merkabah-u, a da ga nikada nisu videli“.
Talmudske službene zabrane koje se tiču razmatranja Merkabah su brojne i široko podržane. Diskusije koje se tiču Merkabah-a su ograničene samo na najvrednije sage, i upozorne legende su sačuvane od opasnosti od previše vatrenih spekulacija. Mudri rabin Yochanan Ben Zakkai i kasnije rabin Akiva bili su veoma umešani u egzegezi. Rabin Akiva i njegov savremenik rabin Ishmael ben Elisha najčešći su protagonisti kasnijeg uzdizanja Merkabah literature. Van rabinske zajednice, jevrejski apokaliptici takođe povezani u vizionarskim eksegesama koje se tiču božanskog kraljevstva i božanskih bića. Mali broj tekstova obelodanjenih Qumran-om ukazuju da je zajednica Mrtvog mora takođe povezana sa Merkabah egzegezom. Nedavno otkriveni jevrejski mistični tekstovi takođe evidentiraju duboku srodnost sa rabinskim Merkabah propovedima. Nedavno, velika učenjačka pažnja bila je naknada za korišćenje Merkabah tema u ranim jevrejsko-hrišćanskim društvima.
Merkabah propovedi najzad se sastoje od detaljnih opisa o nebesima na više nivoa (obično sedam), često čuvanih od strane anđela, i opasanih plamenima i svetlom. Najviše nebo sadrži sedam mesta (hakhalot), a u najskrivenijoj palati boravi vrhovni božanski lik (božja slava ili anđeoski lik) smešten na presto, okružen strašnim mnoštvom koji peva Božju slavu (hvalu). Kada su ove slike bile združene sa stvarnim (aktuelnim) mističnim iskustvenim motivima (idejama) pojedinaca uzdizanje i savez, nije jasno poznat. Kao zaključak, savremeni istoričari jevrejskog misticizma obično datiraju ove događaje (razvoj) na treći vek nove ere. Ponovo, postoji značajan spor među istoričarima oko toga da li su ova uzdizanja i ujedinjene teme rezultat nekih „stranih“, obično gnostičkih, uticaja, ili prirodna progresija religiozne energije među rabinskim judaizmom.
Sudeći po pevanjima u Ezekielu i njegovim pratećim komentarima, analogija Merkaba slike sadrži kola sačinjena od mnogih anđela, a vožena od „nalik čoveku“ bića. Četiri anđela formiraju osnovnu konstrukciju kola. Ovi anđeli su nazvani "kola" חעת (živa bića). Tela "kola" su poput tela ljudskih bića, ali svaki od njih ima četiri lica, odgovarajuća sa četiri pravca kojima kola mogu poći (sever, istok, jug i zapad). Lica su čovek, lav, bik (kasnije zamenjen dečjim ili heruvimovim) i orao. Kako su to četiri anđela i svaki ima četiri lica, ukupno je šesnaest lica. Svaki anđeo kola takođe ima četiri krila. Dva od ovih krila šire se po dužini kola i spajaju sa krilima anđela na drugoj strani. Ovo stvara vrstu „kutije“ od krila koji formiraju obim (obod) kola. Sa preostala dva krila, svaki anđeo pokriva svoje telo. Ispod, ali ne dodirujući sa stopalima „kolskih“ anđela, su drugi anđeli koji su oblikovani kao točkovi. Ovi anđeli točkova, koji su opisani kao „točkovi unutar točkova“ su nazvani „Ophannim“ אופנים (točak, krug ili put). Ovi točkovi nisu direktno ispod kola, već su vrlo blizu i duž njihvog obima poput točkova auta. Anđeo sa likom čoveka je uvek sa istočne strane i gleda ka „nalik čoveku“ biću koji vozi kola. „Nalik čoveku“ biće sedi na prestolu spravljenom od safira.
Biblija kasnije napominje i treći tip anđela u Merkabah-u nazvanom „serafim“ (gorući) anđeo. Ovi anđeli se pojavljuju kao vatrene munje stalno rastući i opadajući. Ovi serafi“ anđeli funkcionišu poput klipova (ventila) u kojima oni pojačavaju pokret kola. U hijerarhiji ovih anđela, serafimi su najviši, to jest, najbliži Bogu, praćeni „chayot“, koji su praćeni ophanima. Ova kola su u stalnom stanju pokreta, a energija iza ovih kretanja ide po ovoj hijerarhiji. Kretanje ofannima je kontrolisano od chayot-a, dok je kretanje chayot-a kontrolisano od serafima. Kretanje svih anđela kola je kontrolisano od bića „nalik čoveku“ na prestolu.
Hasidska filozofija objašnjava da je Merkabah analogija na više nivoa koja nudi uvid u prirodu čoveka, ekosistema, sveta, i uči nas kako da postanemo bolji ljudi. Četiri „chayot“ anđela predstavljaju osnovne arhetipove koje je Bog koristio da stvori sadašnju prirodu sveta. Ofannim, što znači „putevi“ , su načini na koje se ovi arhetipovi kombinuju da stvore sadašnja bića (entitete) koji postoje na svetu. Na primer, u osnovnim elementima sveta, lav predstavlja vatru, bik vodu, orao zemlju, a čovek vetar. Ipak, u stvarnosti, sve na svetu je neka kombinacija sva četiri elementa, a posebna kombinacija svakog elementa koji postoji u svakoj stvari su njihovi određeni ofannim-i ili načini. U drugom primeru, četiri chayot-a predstavljaju proleće, leto, zimu i jesen. Ova četiri tipa vremena su arhetipski oblici. Ofannim-i bi bili kombinacija vremena koje postoji određenog dana, koje može biti poput zimskog dana leti ili poput letnjeg dana zimi ili bilo kakav drugi.
Čovek na prestolu predstavlja Boga, koji kontroliše sve šta se dešava na svetu, i kako se svi arhetipovi koje postavlja trebaju odnositi. Čoveka na prestolu, ipak, može voziti samo kada četiri anđela povežu svoja krila. To znači da Bog neće biti otkriven nama našim gledanjem u sva četiri elementa, kao odvojena i nezavisna entiteta. Ipak, kada neko posmatra način na koji zemlja, vetar, vatra i voda, gde je svaki suprotnost onom drugom, mogu da rade zajedno i koegzistirajuu potpunoj harmoniji na svetu, to pokazuje da zaista postoja viša sila (Bog) koja govori ovim elementima kako da se ponašaju.
Ova lekcija služi da objasni kako četiri osnovne grupe životinja i četiri osnovne arhetipske filozofije i osobenosti otkrivaju viši, božanski izvor kada je nekom moguće da pročita među redovima i vidi kako ove suprotstavljajuće sile mogu i rade zajedno u harmoniji. Osoba bi trebalo da nastoji da bude poput Merkabah-a, to jest da kažemo da treba da razume sve različite kvalitete, talente i naginjanja koje ima (njegove anđele). Oni se mogu učiniti kontradiktornim, ali kada jedan podredi svoj život višem cilju kao što je vladanje po božjoj volji (čovek na stolici koji vozi kola), on će videti da svi mogu raditi zajedno, čak dopunjujući jedan drugog. Konačno, mi treba da stremimo da shvatimo kako sve sile sveta, iako se mogu činiti konfliktnim, mogu biti ujedinjene kada neko zna (ume) kako da ih upotrebi da ispuni višu svrhu, tj da služi Bogu.

Нема коментара:

Постави коментар