Stvaranje sveta i život prvih generacija ljudskog
roda prikazani su u prvoj knjizi Tore, u knjizi „Berešit“ („U početku“,
„Geneza“). Ne treba misliti da te knjige sadrže samo lepe priče za decu. One
odražavaju verovanja i shvatanja starih pokolenja – ne samo Jevreja, već i
drugih naroda. U Tori su sve priče protkane dubokim mislima o kretanju sveta i
čovečanstva.
Svet je bio stvoren za šest „dana“. Pre toga
postojao je samo pust prostor, haotičan i neuobličen, obavijen tamom. Bog je
rekao: „Neka bude svetlost!“ I bi svetlost. Drugog dana, Bog je stvorio nebo.
Trećeg dana voda se odvojila od zemlje i tako su se stvorili okeani i reke, i
zemlja sa travom, biljkama i drvećem. Idućeg dana pojavili su se sunce, mesec i
zvezde. Petog dana stvorene su ptice, a vode su se napunile raznim vrstama
riba. Šestog dana na površini zemlje pojavila su se razna živa bića, a na kraju
se pojavio i prvi čovek. Legenda o stvaranju čoveka kaže da je Bog uzeo šaku
prašine i udahnuo u nju živu dušu. Dok je čovek spavao, Bog je uzeo jedno
njegovo rebro i stvorio ženu. Prvi čovek se zvao Adam, jer je stvoren od šake
zemlje (adama). Prva žena se zvala Eva (Hava, po hebrejskoj reči haj – život),
jer je ona majka svih živih ljudskih bića. Tako je ceo svet stvoren za šest
dana po ovom redu: prvo, „nežive“ stvari prirode (kao što su voda, zemlja itd.),
zatim sve vrste biljaka, kao što su trava i drveće, pa onda živa bića (ribe,
ptice, gmizavci i životinje) i najzad ljudsko biće, kome je bilo namenjeno da
vlada prirodom. Tora kazuje i da je Bog, pošto je stvorio svet za šest dana,
iskoristio sedmi dan za odmor. Zbog toga se i ljudska bića moraju odmarati
jedan dan u nedelji – subotom.
Prvi ljudski par, Adam i Eva, živeo je srećno u Gan
Edenu (raju), u lepom vrtu u kojem je bilo u izobilju svih vrsta voća. Medu
drvećem ovog vrta bilo je i „drvo života“ i „drvo saznanja dobra i zla“. Bog je
opomenuo Adama da može slobodno da jede plodove sa ma kojeg drveta u vrtu, osim
voća sa „drveta saznanja“. Eva je nekako saznala za primamljivo voće koje raste
na tom drvetu, pa je otkinula nekoliko plodova i pojela, a kako je voće bilo
ukusno, dala ga je i Adamu. Od tog trenutka počeli su da sagledavaju i shvataju
stvari koje ranije nikad nisu shvatali. Tek tada su postali svesni svoje
golotinje i stekli osećanje stida. Načinili su sebi pregače od smokvog lišća i
pokrili tela. Tada je Adam čuo glas Boga: „Zašto si jeo zabranjeno voće?“, a
Adam je odgovorio: „Eva mi ga je dela.“ Eva je, međutim, govorila da ju je
zmija, koja je živela u vrtu, nagovorila da to učini. Bog je rekao: „Kazna za
vaš greh biće da ćeš ti, Evo, rađati decu u mukama. A ti ćeš, Adame, teško
obrađivati zemlju i iz nje izvlačiti hleb u znoju lica svog, do trenutka kada
ćeš se u nju vratiti posle svoje smrti.“ Posle toga, prvi ljudski par bio je proteran
iz raja i primoran da svoj opstanak na zemlji održi mukotrpnim radom. Prva deca
Adama i Eve bila su dva sina, Kain i Avelj (Abel). Kain je obrađivao zemlju, a Avelj
je bio stočar. Jednom prilikom kada su braća bila u polju posvađala su se i
Kain, koji je bio jači, ubio je Avelja. Ubica je odjednom čuo glas koji ga
upita: „Gde je Avelj, tvoj brat?“, a on je odgovorio: „Ne znam, zar sam ja
čuvar brata svojega?“ Bog je prokleo Kaina zbog njegovog strašnog zločina i
rekao mu da će do kraja života biti lutalica, koji nigde neće naći svoj mir. U toj
se priči ogleda rivalstvo između zemljoradnika vezanog za zemlju i pastira,
nomada – večiti rat čoveka protiv
čoveka, naroda protiv naroda.
Adam i Eva su imali i drugu decu, sinove i kćeri.
Seth (Hebrejski: שֵׁת, uobičajeno Šet,
Tiberianski Šēt; Arapski: شيثShith ili Shiyth),
u Knjizi postanja i Hebrejskoj Bibliji pominje se kao treći i poslednji po
imenu spomenut Adamov i Evin sin. Prema Postanju 4:25, Set je rođen nakon što
je Kain ubio Avelja. Smatra se da je Eva verovala da je Bog poslao Seta da
zameni ubijenog Avelja. Set je prikazan kao Adamov sin u „izgledu i obliku“.
Adam je prema Bibliji imao 130. godina kada se Set rodio (Postanje 5:3). U
Postanju 5:4 navodi se da je Adam izrodio sinove i ćerke pre nego što je umro u
930. godini života, ali se ni jedno njegovo drugo dete ne navodi po imenu, osim
Seta. Set je u dobi od 105. godina dobio sina
Enosh, ili Enosa (Postanje 5:6),
kao i drugu decu koja se dalje ne imenuju, i doživeo starost od 912. godina
(Postanje 5:8). Prema Rabbi Shlomo Yitzhaqi, Set je predak Noa i otac
čovečanstva. Prema Zoharu 1:36b,
Set je predak svih pravovernih.
Prema
nekanonizovanom Adamovom zavetu i srednjovekovnim legendama, Adam je, znajući
da umire, pozvao svoga sina Seta. Rekao mu je da se vrati u Edenski vrt i da
ispod „drveta života“ uzme tri koštice (semena). Adam mu je zatim naložio da se
potom vrati i da te koštice položi u njegova usta kada umre i da ga zatim
zakopa. Set je poslušao očev zahtev i otišao do Edenskog vrta. Na kapijama Edena
naišao je na Arhanđela Mihaila kako stražari. Arhanđel je pitao Seta zašto je
došao i nakon što mu je ovaj objasnio, Mihailo je sproveo Seta do „drveta
života“. Set je sakupio tri koštice otpale sa ploda „drveta života“ i vratio se
nazad na zemlju kroz rajske dveri. Došao je do oca koji je tad već bio umro.
Iskopao je Adamu grob i sahranio ga, predhodno po upustvu u njegova usta
stavivši tri koštice (semena) „drveta života“. Legenda dalje kaže da su iz tih
koštica, kasnije na Adamovom grobu, izrasla tri drveta koja su poslužila da se
obezbedi drvo za tri krsta na Golgoti. Ipak sva danas preovlađujuća verska
učenja napominju da su Adam i Eva izbačeni iz rajskog vrta i da ni jednom
čoveku kasnije nije bilo dozvoljeno da se u njih vrati. Takođe, suprotno ovoj
legendi, verska učenja kažu da je Bog na istoku rajskog vrta zaista postavio
serafima sa plamenim mačem, ali da to nikako nije bio Mihailo.
Pored Seta, koji je poimenično pomenut u postanju,
Adam i Eva imali su i drugu decu. Njihove porodice postepeno su se razvijale u
plemena, a odnosi medu njima bili su divlji kao medu životinjama. Jači su
pobeđivali i tlačili slabije, na zemlji nije bilo pravde ni pravičnosti. Videvši
ovo, Bog je odlučio da zemlju poplavi i uništi loša i divlja pokolenja, da bi
ih zamenio boljom vrstom ljudi. Bog je želeo da spasi samo Noaha, jedinog
pravednika, kome reče da sagradi sebi kovčeg, da se u njega zatvori sa
članovima porodice i sa po jednim parom živih bića svih vrsta. Noah je poslušao
savet, a kada je nastao potop i cela zemlja bila preplavljena vodom, kovčeg je
po njoj plovio. Čim je voda opala, Noah je izišao sa svojom porodicom i svim
živim bićima koja su bila u kovčegu. Tako je nikao novi živi svet. Bog je
obećao Noahu da više neće biti potopa, a u znak pomirenja između sebe i čoveka
stavio je dugu u oblake. Slična priča o opštem potopu bila je vrlo raširena
medu narodima Azije, no u Tori joj je dato moralno tumačenje, po kome je taj
potop imao za cilj da loše ljude zameni dobrim.
Noah je imao tri sina: Šema, Hama i Jafeta. Od njih,
njihove dece i njihovih unuka poniklo je novo čovečanstvo: porodice, plemena i
narodi. Prvo su svi govorili istim jezikom i razumeli su jedni druge. Jednom
prilikom okupilo se mnoštvo naroda u Vavelu (Vavilonu) i počelo da gradi veliku
kulu. Trebalo je da bude toliko visoka, da dopre do neba. I trebalo je da bude
vidljiva iz daleka, kako se ljudi ne bi rasturili po svetu. Izgradnja kule
trajala je vrlo dugo, tako da su graditelji počeli postepeno da govore
različitim jezicima i nisu više razumeli jedni druge. Zbog toga je izgradnja
kule morala da bude obustavljena, a ljudi su se rasuli širom sveta. Došli su u
razne zemlje i govorili različitim jezicima. Tri Noahova sina bila su začetnici
triju rasa: Semiti su potomci Šema, Hamiti su deca Hama, a Jafetiti deca
Jafeta. Semitska grupa obuhvatala je Asirce, Vavilonce, Aramejce, Izraelce
(Jevreje) i Arape; hemitska: Egipćane, Kušite (Etiopljane) i crne narode Afrike;
a jafetitska grupa bele evropske narode. Jevreji potiču od semitskog plemena
Ivrim (Hebreji), a njihov prvi praotac bio je Avram Haivri. Pošto je mit o
postanju jedan od centralnih mitova svih abrahamskih religija, razmotrićemo ga
u posebnom poglavlju.
Нема коментара:
Постави коментар