Ellil (Enlil) - Sumeriski bog
"vetara i oluje". Prvobitno
vrhovni bog panteona, koji se kasnije odrekao svoje pozicije u Anuovu korist.
Verovlo se da je on ubio Enmesharra i da je osvetnik svoga oca Anua. Njegova
uloga u svemu ovome prepleće se sa Mardukovom ulogom u Vavilonu. On je naprasit
i nagao bog, i odgovoran je za veliki potop. On je tvorac čovečanstva. On je
utešna misao i milos onima kojima je potreban. On čuva “Tablice sudbine” koje
mu omogućavaju da sazna sudbinu svih, i živih i mrtvih. Ove tablice jednom mu
je ukrala olujna-ptica Zu, koja ima neke ljudske kvalitete. Tablice su vraćene
i Ptica Zu suočila se sa Enlilovim sudom. Njegova žena je Ninlil, a njegov
načelnik i ministar (vezir, sukali) je Nasku.On je bog kopna i zemlje. On je
“Kralj Anunnakija”.On je njihov ratni savetnik. Duranki je bio hram posvećen
Enlilu. Kada su se Igigiji pobunili i opkolili njegovu kuću pozvan je Anu. Kao
odgovor na žalbe Igigija stvoren je čovek. Kako su ljudi stvarali veliku galamu
on nije mogao da se odmara i na ljude je povremeno puštao razne bolesti nebi li
ih umirio ali kako se ko oporavljao on je morao da među ljude baca sve teže
bolesti a kako ni to nije pomoglo on je izazvao veliki potop.On je postavio Humbaba-u da čuva kedrovu šumu i
prestravljuje ljude. On je izdao dekret da Enkidu mora umreti zato što je ubio
Nebeskog bika i Humbaba-u, ali nije odgovorio na Gilgameševu molbu da vrati
Enkidua u život. On je postavio presto za Etana da bi vladao iz Kish-a. On je
postavio Anzua za čuvara njegovog kupatila, ali dok se kupao Anzu je od njega
ukrao tablice sudbine i njegove Ellilske moći.
Ninurta, po Ea-vom savetu ubija Anzua i vraća Tablice Sudbine. U početku
praiskonske vode rode kosmičku planinu, koju si činili nebo i
zemlja. Iz tog jedinstva neba, oličenog u bogu Anu, i zemlje, predstavljene kao
boginja Ki, proizađe Enlil, bog vazduha, koji razdvoji roditelje i leže s
majkom kako bi stvorio ljudski rod. Njegov glavni dar ljudima bijo je pijuk,
oruđe namjenjeno da im pomogne pri podizanju gradova, uključujući njegovu
prestonicu Nipur. Praiskonske vode, Namu, nazivane su "majkom", i
možda su bile isto što i Azbu, slatka voda u zemlji, ili su pak predstavljale
močvarnu oblast na ušću Eufrata i Tigra, gde su rečni nanosi stalno stvarali
novo zemljište. Mit o rođenju boga meseca govori o tome kako je Enlil bio
prognan u donji svijet zbog napastvovanja boginje Ninlil, ali ona odluči da
krene za njim kako bi se porodila u njegovom prisustvu. Proterani bog nekako
uspe da iz donjeg svijeta izbavi njihovog sina, Nanu, boga mjeseca, kako bi
ovaj mogao da postane svetlo na noćnom nebu. Sačuvani delići o potopu ukazuju
na drugu, još nasilniju stranu Enlilove ličnosti, pošto je, kao razorni bog
vetra, on verovatno izazvao tu nesreću. Samo je pobožni kralj Zijusudra utekao
u čamcu koji bijaše sagradio po uputstvima boga vode Enkija. Ovom vladaru
Sipara, "semenu čovječanstva", bi poklonjen "dah večnoga
života". U Vavilonskoj mitologiji Entil je zadržao svoje ime, ili je pak
bio poznat kao Elil, mada je stekao akadski epitet "Bel"(Beelzebub)
gospodar. Uznemiren cikom i vikom ljudskog roda, on na zemlju prvo šalje
pošast, zatim sušu i na kraju povotop. Ali Ea upozori Atrahasisa,
"premudrog", koji se spase u brodu "Zaštitnik života". U
Epu o Gilgamešu, drugoj vavilonskoj priči o potopu, Utnapištim je bio onaj
kojeg je Ea upozorio, a odluku da uništi sve živo doneli su bogovi, a ne sam
Enlil. Druge legende takođe naglašavju njegov podvojen odnos prema ljudima. S
jedne, negativne strane, Enlil je stvorio čudovište Labua, ili Lahmua
("gnevnog"), da opustoši zemlju. Labu je nastao iz prvobitnog haosa,
kao dijete Abzua i Tijamat. S druge, pozitivne strane, Enlil je čuvao
"ploče sudbine", tupsimati, koje su mu davale ovlašćenje da određuje prirodu
stvari. U drugom milenijumu pre n.e., vavilonski kralj Hamurabi na stubu na
kojem bijahu zabilježeni njegovi sopstveni zakoni, pozivao je ljutitog Enlila
da kazni neposlušne
Ea (Enki, Nudimmud) - bog voda. On je nadležan za rezu koja drži more. On zna
sve. On je “Gospod Mudrosti” i “Lord bajanja”. Kada on govorio o stvarima one
će biti načinjene (izrađene. On je Anuov sin, mada ga neki tekstovi navode i
kao Ansharovog sina. Njegova žena je Dumkina. On je stvorio Zaltu kao dopunu za
Ištar. On je postao svestan zavere koju spremaju Apsu i Mummu, i stavio Apsu
pod čini i uspavao ga zatim je zablještao i zbunio Mummu ošamuti ga i na kraju
vezao. On je zatim napravio konačište za Apsu, od njega je stvorio podzemni
okean koji podržava svet. On i Damkina izrodili su Bela i Marduka. Iako je
Bel verovatno drugo ime za Marduka.on je
čuo da Tijamat planira odmazdu, i da kreće u rat sa mlađim bogovima. Njegov
otac Anshar pokušava da ga nagovori da prvi krene u napad na Tiamat ali Ea ga
odbija. On veruje u Marduka i kada Anuova mirovna misija propadne on šalje
marduka u napad. On je predložio način kako da se stvore ljudi tako da
odgovaraju teškom radu Igigija. Kao čuvar i patron celokupnog čovečanstva on je
učitelj svih veština, pisanja, izrade, zemljoradnje i magija. On upozorava i
obaveštava čovečanstvo kada drugi bogovi žele da im naude. On je Adapi
obezbedio razum da bi podučio čovečanstvo. Kada je Adapa iskoristio ovo znanje
da bi pokidao krila južnog vetra on ga je prokleo. Dok je bio na Anuovom sudu
on je podučio Adapu da nejede hleb večnog života (da nebi kaznili njegov život
na zemlji)On je odbio da pusti veliki potop nad čovečanstvom za Ellila. On je navodno pristao, ali je posle obavestio Atrahasis da izgradi čamac u kome će biti za
vreme potopa. On je rekao Nergalu da dopusti da Enkiduov duh poseti Gilgameša.
Kada je Ea obavešten da je Ištar zatočena u podzemnom svetu on je stvorio
“njegova pojava je blistava” i postavio ga kod Ereshkigaline kapije da bi je
odobrovoljio. On je naučio Nergala kako da sagradi i pokloni presto za Ereshkigal i sakrio ga u proletnjem vetru
kada se Namtar vratio iz podzemnog sveta. Kada Anu i ostali bogovi nisu mogli
pronaći dobrovoljca za ubijanje Anzu-a on je naveo da bi Igigi-ji trebalo da
budu prvi izbor. On je podučio
Belet-ili/Mami da pošalju Ninurtu da ubije Anzu a preko Sharur obavestio
je Ninurtu kako da porazi ovo stvorenje.
Mummu -
bog zanatlija. On je sluga boga Ea i Apsu-ov vezir (Sukalli odnosno
anđeo). On je veoma uviđajan i nežan prema Apsu i dogovarao se sa njim da
uništi mlađe bogove kada su oni uznemirili Tiamat, čak i kada je ona odbacila
njihov plan. Ea je saznao za njihov
plan napao ga i vezao.
Qingu – Tiamatin borbeni vođa. On je
izazvan i prednjači svojim nadvišenim položajem u svom redu. Tijamat je stavila
Tablice Sudbine u njegov posed, dajući mu Anuove moći da sve što bude izgovorio
postane stvarnost. On svojoj vojsci daje vatreni dah koji suzbija strah i
parališe zlobu. Njegova početna strategija prvobitno je zbunila Marduka. Ipak
Marduk ga je pobedio i pogubio i on spada u mrtve bogove.
Ištar
(Ishhara, Irnini, Inanna) – Ištar je Asirska i Vavilonska kopija sumerskoj
Inana-i i srodna severozapadnoj semitskoj boginji Astarte. Anunit, Astarte i
Atarsamain su alternativna imena za Ištar. Ona je velika boginja, druga Anuova
žena, njegova kći iz braka sa Antum, ponekad se naziva i Sinovom ćerkom. Ona je
boginja ljubavi, rađanja, i rata. Naoružana je sa mačem i lukom. Po drugoj
interpretaciji Ištar je majka boginja, boginja plodnosti, boginja proleća,
boginja oluja, boginja ratnica i boginja rata, boginja lova, boginja ljubavi,
boginja braka i porođaja i boginja sudbine. Ona je takođe bila podzemno
božanstvo, njena sestra bliznakinja Ereškigal, Boginja Smrti ali njeni
dominanti aspekti su kao boginje saučešća i boginje ljubavi, seksa i rata. Kao
boginja ljubavi, Ištar je bila neodoljiva. Njeni ljubavnici su vojska (legija)
i bila je upraviteljica ljubavnica (kurtizana) i prostitutki. Sama Ištar je
bila „kurtizana bogova“i bila je prvakoja je osetila žudnje koje je
inspirisala. Vladarka sveta vrlinama ljubavnih svemoći, Ištar je bila
najpopularnija boginja Asirije i Vavilona. U kasnoj Vavilonskoj astrologiji,
boginja Ištar je povezivana za planetu Veneru i bila božanska personifikacija
planete. Kao najistaknutije ženso božanstvo u kasnom Vavilonskom panteonu, bila
je izjednačena od Grka ili sa Herom (rimska Juno) ili Afroditom (rimska Venus),
otud sadašnje ime planete. (kopno na Veneri je nazvano Ištar Zemlja (tlo) od
astronoma danas). Dvojni aspekt boginje može odgovarati razlici između Venere
kao jutarnje zvezde i kao večernje zvezde. Kod sumeraca planeta se naziva
„MUL.DILI.PAT“ što zanči „jedinstvena (izvanredna) zvezda“. Ime Inana znači
„Dama Izvesnog“ gde je Izvestan zapravo bog neba. Značenje Ištar je Vavilonska
„zvezda“. Ime je semitsko poreklom, i srodno sa Canaanite Ashtoreth. Sa tim je
povezana u Bibliji kao Ashtoreth ili Anat, a ime Ešter je očigledna kasnija
pozajmica akadske „Ištar“ u jevrejski. Neki u potrazi za hrišćanskim običajima u
paganskim izvorima tvrde da Eostre, anglo-saksonske boginje proleća (čije ime
kasnije izrodi moderno englesku „Easter“) može biti etimološki povezana sa
Ištar, iako nema dokaza jezičko-značajnih koji bi potvrdili ovu vezu. „kao sve
crkvene 'pomične gozbe' Easter (Ister) pokazuje svoje pagansko poreklo u
sistemu datiranja zasnovanom na starom lunarnom kalendaru... prva nedelja nakon
prvog punog meseca posle prolećne ravnodevnice“. Njeni hramovi imali su
sveštenike oba pola koji su se pod činom bogosluženja smatrali i svetu
prostituciju. Njen presto stajao je na planini iznad šume kedra. Prikazivana
kao lav i pastuv. U epu o Gilgamešu prikazana kako pokušava da zavede Gilgameša
a kad joj to neuspeva traži od svog oca da na zemlju pošalje arobnog bika koji će
ubiti Gigameša. Iako je smatrana najvažnijom boginjom panteona jer je direktno
bila vezana za plodnost polja i stoke tokom vremena u raznim tekstovima mogu se
pronaći osude njenog preslobodnog seksualnog života. U jednoj od posebno
interesantin legendi Ištar se prikazuje kako silazi u podzemni svet u potrazi
za svojim ljubavnikom. Sa stanovišta mita o anđelima ovaj tekst posebno je
bitan jer pokazuje kakva se moć pripisivala Sukkalima u sumerskoj kulturi.
Uobičajeno je viđenje da su oni samo sluge
i veziri viših bogova u okviru panteona. Ipak činjenica da Pap-sukal ima
moć da preinači odluke jedne više boginje kakva je Allatu čine ga jednakim sa
višim članovima panteona. Prema ovoj legendi: Ištar je bila mučena od demona
kuge, Namtar-a kada je hrabro ušla u Vavilonski podzemni svet u potrazi za
Tamuzom. U tom smislu takođe naseljenici Indiskog Pakla trpeli su beskrajnu i
složenu torturu.
Činjenica je da postoje brojne verzije mita o Tamuzu
u drevnom Vavilonu. U jednom boginja Ištar posećuje had u potrazi za
ljubavnikom iz svoje mladosti. Deo ove priče opstaje u čuvenoj Asirskoj himni
poznatoj kao „Pad Ištar“. Kutija sa glinenim tablicama ovog teksta prevedena su
u Londonu i u ovom mitu Ištar je predstavljena padajući ka sumornom hadu, gde
su duše mrtvih bivstvovale u obliku ptica.
Kako je Ištar prošla kroz brojne kapije ona posta
obnažena od svojih ukrasa i odeće. Na prvoj kapiji bila je skinuta njena kruna,
na drugoj njene minjđuše, na trećoj njena ogrlica od dragog kamenja, na
četvrtoj ukrasi sa njenih grudi, na petoj njen ukrašen pojas oko struka, na
šestoj narukvice sa ruku i nogu i na sedmoj pokrivač sa njenog tela. Ištar
pitaše na svakoj kapiji, zašto je tretiraše tako a vratar odgovori: „To su
komande Allatu.“ Nakon ovog produženog silazka Kraljica Nebesa stade naga
ispred kraljice Hada. Ištar je ponosna i arogantna, a Allatu, želeći da kazni
svoju rivalku koju nemogaše poniziti, zapovedi demonu zaraze, Namtar-u, da
napadne bolešću svaki deo njenog tela. Efekat Ištarine sudbine beše užasan na
zemlji: rast i plodnost dođoše do kraja.
U međuvremenu Pap-sukal, glasnik bogova, požuri
Šamašu božanstvu sunca da ga obavesti šta se desilo. Bog sunca se odmah
posavetova sa svojim lunarnim ocem, Sin-om, i Ea-om bogom dubina. Ea tada
stvori čoveka lava, nazvanog Nadushu-namir, da izbavi Ištar dajući mu moć da
prođe kroz sedam kapija hada. Kada ovo saznade Allatu proklete spasioca Ištar. Na
Sumerskim pločicama pronalazi se druga verzija mita: Ištar, koja je već bila
pozdravljana kao kraljica življenja podesno svom statusu vrhovne boginje,
poželela je da vlada podzemnim svetom. Počela je putovanje u podzemni svet, i
ponudila lažno objašnjenje čuvaru kapije podzemnog sveta zašto želi da uđe u
Zemlju Bez Povratka. Čuvar kapije je prihvatio njeno objašnjenje, ali je rekao
Ereshigal-i za to, Kraljici Smrti i sestri Ištar, o Ištarinoj poseti.
Ereshigal-ino lice pocrne, i iako je dala dozvolu Ištar da uđe, upozorila je
drevni običaji moraju biti poštovani. Na svih sedam kapija, Ištar, kao i duše
mrtvih, morala je da ukloni deo odeće, na sedmoj skidajući svoju divnu haljinu.
Kada je Ištar stigla u palatu Ereshigal, hladna i naga, požalila se sestri na
takvom tretiranju, ali je Ereshigal ućutka i reče joj da kada je posetila
podzemni svet mora da poštuje običaje podzemnog sveta. Ištar tada zgrabi
Ereshigal, vukući je sa trona i sedajući na njeno mesto, ali Anunaki, sedam
demono-bogova postade zelen, truleći komad mesa, koji Ereshigal stavi na ploču
spavaće sobe. Ipak, Ea, lukav Ištarin ujak, uspeo je da Ereshigal dozvoli Ištar
da oživi pod uslovom da ona pošalje zamenu. Ištar je bila pozdravljane od
mlađih božanstava zbog svog povratka, koji su nosili samo grube kapute i puzali
prašinom danima tugujući za Ištar, te Ištar odluči da ona ne može da pošalje
ikoga od njih. Međutim, kada je stigla u palatu, našla je svog ljubavnika
Tamuza kako obučen u blistavu šarenu odeću sedi nad njenim tronom, i u svom
besu posla njega u podzemni svet kao svoju zamenu. Ipak, kasnije joj je
nedostajao i slala je Tamuzovu polu-sestru na šest meseci svake godine da
zameni Tamuza. Postoji i treća verzija ove priče, koja kaže da je Ištar spašena
iz podzemnog sveta pomoću bića zvanog Asušunamir. U svim velikim sredinama Inana i Ištar su
iamle svoje hramove: E-ana, „dom An“, u Uruku; E-makh, „velika kuća“ u
Vavilonu; E-mash, „kuća ponuda“ u Ninevi. Ištar je bila čuvar prostitutki i
verovatno imala svećenice-prostitutke da je služe. Služena je i od svećenika i
svećenica. (kasniji) sledbenici (poklonici) Ištar bili su device, koji koliko
god ostale u njenoj službi, nisu smeli da se venčaju. Inana je takođe povezana
sa medvedom, i bila gospodarica čuvara krčmi, koji su obično bile žene u ranoj
Mesopotamiji.v Ištar je takođe značajna figura Epa o Gilgamešu. Pojavljuje se
na vazi iz Uruka, jednoj od najpoznatijih drevnih Mesopotamskih artefakata.
Potpora sa vaze kao da pokazuje Inana-u kako daruje kraljevanje molećivo.
Brojni zapisi i artefakti indiciraju da je kraljevanje bio jedan od poklona
podareno od Inana-e vladaru Uruka.cNa spomenicima Inana/Ištar pojavlju se se u
formama sa lukom i strelom, iako takođe jednostavno obučena u dugi plašt sa
krunom na glavi i osmokrakom zvezdom kao njenim simbolom. Statue su nađene u
velikom broju predstavljajući je kao nagu sa njenim rukama prekrštenim na
njenim grudima ili kako drži dete. Lav, bik, guja i zmaj su posvećeni Ištar.
Zajedno sa bogom meseca Nana ili Suen (Sin na akadijskom) i bogom sunca Utu
(Šamaš na akadijskom), Inana/Ištar je treća figura trijade božanstava i
personifikacije meseca, sunca i zemlje: Mesec (mudrost), Sunce (pravda) i
Zemlja (snaga života). Ova trijada se oslanja na drugu: An, nebo; Enlil,
zemlja; i Enki, okean. Jedno od najpoznatijih mesta nazvano po Ištar je Tarout
ostrvo u Persijskom zalivu. Ostrvo je nazvano IšTarout, pre nego je ime evoluiralo
u Tarout.
Kakka – Ansharov i Anuov vezir, koji je
poslat da Kurnugi uruči poruku za Ereshkigal
kojom joj Anu želi uručiti poklon putem jednog od svojih glasnika. Anshar je poslao Lahmu i Lahamu da isprate
Marduka u njegovu bitku sa Tiamat i drže njegovu stranu.
Nusku -
bog ognja i Ellil-ov vezir (Sukalin).
Gerra (Gibil) - bog ognja i vatre, Anunituov
(Antuov)sin. On je očajavao i nije hteo
da napadne Anzu kada je ovaj ukrao Tablice Sudbine od Ellila.
Ishum (Hendursanga – 'uzvišena svečana
palica') - On je bog ognja, veoma vešt u upotrebi oružja. On
osvetljava put ispred Erra-e i Sebitti. On je savetovao Erra-u da nenapada
Mardukove ljude u Vavilonu. Kada je Erra preuzeo Mardukovo središte Ishum ga je nagovorio da neuništi Vavilon.
Najzad ga je stišao tako što je dao obećanje da će ga i drugi bogovi prizna kao
svog gospodara a sebe kao njegove sluge.
Kalkal – Ellil-ov vratar u Nippuru.
Dumkina – Eina ljubavnica, Belova i
Mardukova majka.
Ninurta (često deli zajedničke karakteristike
sa Ningrisu) – Komornik Anunnakija, bog rata,
šampion zemlje. Sin Ellil i Mami,
rođen u Ekuru,( Ellilovom hramu u Ekuru).
On je odgovoran za navodnjavanje malih razmera. Prikazivan sa lukom i
strelom. Takođe nosi buzdovan, Sharur, i pojavljuje se kao kurir (glasnik,
sukali) između Ninurte i drugih
besmrtnika, posebno Ea. On je maršal sedmorice koji može proizvesti vihore. U
svom besu on preskače planine, pokorava Anzu i u moru ubija čoveka-bika. Nakon
što su tablice sudbine ukradene, Belit-ili, na Ein savet, predlače Ninurtu za
ubicu Anzua. Početno njegov napad je uzaludan ali nakon što mu je Sharur doneo savet od Ea on uspeva da ubije
Anzua.Zatim on vraća tablice sudbine Ellilu.
Nissaba je zatim nad njim izveo obred pročišćenja i on je dobio nova
imena i oltare:Duku – “sveti brežuljak” Hurabtil – bog Elamita, Shushinak - bog
Elamitskog grada Suse, Gopodar tajne, Pabilsag - bog prastarog grada Larak,
Nin-Azu - bog Eshunna, Ištaran - bog Der, Zababa -bog ratnik grada Kish, Lugalbanda
- Gilgamešev otac,
Lugal-Marada - bog zaštitnik Marada, Ratnik Tishpak
- sličan Nin-Azu, Ratnik Uruka, Lord Graničice i Strele, Panigara - bog ratnik i Papsukkal - vezir od velikih bogova.
Marduk - sin Ea i Dumkina. On je istisnuo druga Vavilonska božanstva i
postao središnji lik njihovog panteona.
On je "Kralj
Igigija" On često radi i traži
savet od svog oca. Imao je pedeset različitih imena od kojih je veliki broj
njih poticao od božanstava čije je funkcije preuzeo (ili uzurpirao). Po svojoj
formi ovo je bio ponosan i prodoran bog koji je rođen zreo (kad se rodio već je
bio u zrelom dobu) Smatra se da je on bio bog nastojnik svih hramova. On je ima
četri oka i četri uha i bljuvao je vatru kad je govorio. Takođe bio je obdaren poznavanjem magije. Anu mu je
dao četri verta da se sa njima igra.Ada je Anuova mirovna misija kod Tiamat
propala Ea je poslao Marduka u boj. Marduk odlazi pred skupštinu besmrtnika i
izjavljuje kako će poraziti Tijamat i položiti njenu glavu pred Anuova stopala ali
skupština mora pristati na njegove uslove: on će biti taj koji će određivati
sudbine i manje ili više biće vrhovno božanstvo panteona. Anshar, Lahmu,
Lahamu, i Anu pronalaze njegov oltar i Anu mu predaje svoje moći pomoću koje
njegova reč kreira sudbinu. Marduk je proglašeni kralj koji ima svog pisara,
presto i konačište. Dato mu je nevidljivo oružje i poplava kao oružje. On nosi
luk, strelu i buzdovan. On stvara svetlo koje ide ispred njega, maršira sa
svojim vetrovima, i pravi mrežu kojom će okružiti Tijamat. Ispunio je svoje
telo plamenom. On vozi vatrene kočije u koje je upregao ubicu, nemilosrdnog,
trkača, letača, otrov zubatog i neumornog konja. On ima čini na svojim usnama i
anti čini u svojim rukama. On vodi besmrtne u borbu. U početku ga Qinguova
strategija zbunjuje. Tijamat baca čini na njega ali ga one neuništavaju i on je
izaziva na izravni dvoboj. Ona gubi svoje strpljenje i ulazi u direktnu borbu.
On odapinje svoja oručja na nju uspevajući da naduva njeno telo vetrovima,
šutira njen trbug i gađa je strelama konačno on je raspolućuje i razrezuje
njeno srce. Zatim on poračava ostatak njenih trupa i ispravlja tablice
sudbine.Kao glasnik njenje smrti on razbija njenu lobanju i od polovine njene
kože on izrađuje nebeski svod. On gradi mnoge oltare za bogove. Od Tijamatinih
očiju on pravi Tigris i Eufrat a od njenih grudi planine i gore. On uništava
oružje Tijamatine vojske i postavlja njihove slike na kapijama podzemnog sveta.
Zatim postavlja (ustoličuje) svoj hram na Esharra a njegovo središte u Vavilon.
Besmrtici ga prihvataju kao kralja. On ostavlja krv i kosti zajedno kako bi
izradio ranog čoveka i Atrahasis. Za
Qinguovo učešće u ratu on je obezbedio krv za stvaranje čoveka. On je podelio
Anunnakije i smestio 300 na nebo i 300 na zemlju. Oni izgradiše Vavilon i u
njemu hram Esagalia i visoki zigurat.
Anshar mu dade brojna nova imena: Asarluhi, Marduk, sin, Veličanstvo
besmrtnika, Marukka, Mershakushu, Lugal-dimmer-ankia (Kralj neba i zemlje),
Bel, Nari-lugal-dimmer-ankia, Asarluhi, Namtila, Namru, 'Asare, Asar-alim,
Asar-alim-nuna, Tutu, Zi-ukkina, Ziku, Agaku, Shazu, Zisi, Suhrim, Suhgurim,
Zahrim, Zahgurim, Enbilulu, Epadun, Gugal, Hegal, Sirsir, Malah, Gil, Gilima,
Agilima, Zulum, Mummu, Zulum-ummu, Gizh-numun-ab, Lugal-ab-dubur, Pagal-guena,
Lugal-Durmah, Aranuna, Dumu-duku, Lugal-duku, Lugal-shuanna, Iruga, Irqingu,
Kinma, Kinma, E-sizkur, Addu, Asharu, Neberu i Enkukur. On postaje zakonodavac i sidija koji kad je
gnevan nije zaustavljiv. Kasnije na većini dužnosti koji su mu bogovi dodelili
bio je zamenjen od strane Ea.
Sumerici
su izgradili mnoštvo kraljevina u kojima su gradski bogovi smatrani Nebeskim
kraljevima, dok su vladari ovih gradova smatrani samo za njihove ljudske
pomoćnike i izvršioce. Ovaj sistem upravljanja nad gradovima državama bio je
široko rasprostranjem nad celom Mesopotamijom, Sirijom i Kananom. Marduk, sin
boga Ea, vladar zemlje, postao je vrhovni bog za vreme perioda Amorita
(1826-1526 pne.).U ovom periodu smatran je za najmoćnijeg boga, jer je grad
Vavilon ekonomski, privredno, vojno i kulturno toliko ojačao da je postao
centralna metropola Vavilonske imperije. Kao i njegov otac, Ea, Marduk je
smatran mudrim i dalekovidim bogom čije su moći proizilazile iz njegovog
poznavanja viših znanja a posebno poznavanja magije, koje je on nesebično
koristio u korist ljudi koje je štitio od bolesti. Nakon porasta njegovog
značaja kao boga Vavilonske najveće metropole, njemu su pripisivane i značajne
fizičke moći. Na mestu vrhovnog boga zamenio je svog oca, Enlila (Ea) boga
zemlje, i u kasnijim verzijama epa o Gilgamešu Marduk je taj (a ne Enlil) koji
ubija boginju Tijamat i od čijeg tela kasnije stvara nebo, zemlju, biljke,
životinje i nakraju čoveka.
Drugi gradski bogovi priznali su Marduka kao vladara
nad gradskim bogovima, te su tokom festivala koji se odvijao svake nove godine
ostali bogovi (ili barem njihovi idoli) dolazili da mu ukažu čast u njegovom
gradu (Vavilonu). Ovaj festival na kojem su se na jednom mest u jednom gradu, i
praktično u jednom hramu skupljali svi idoli bogova kasnije je opisivana kao
skupština besmrtnika, na kojoj su oni (besmrtnici, viši i niži bogovi i njihovi
sukkali) odlučivali o sudbini ljudi. Marduk je za svog sukalina imao svog sina
“Neba” koji je bio bog pisaca, koji je na glinenim tablicama zapisivao velika
dela svoga oca. Pri kraju drugog milenijuma pne, jedna druga sila uzdigla se na
severu Vavilonske države. Bila je to Asirija. Tokom 13 veka pne,
Tukulti-Ninurta uništio je grad Vavilon.
Sada je Asirski bog, Assur zamenio Marduka. Više od
600 godina narod Vavilona pamtio je Marduka, koji iako nije više bio značajan
bog ipak je predstavljao istoriski koren naroda Vavilona. Konačno u vreme
slabljenja Asirije Nabopolassar je obnovio Vavilonsku imperiju i Marduk se opet
ustoličio na tronu nacionalnih bogova Vavilonske imperije. Njegov sin
Nabukodonoser pokorio je ceo “plodni luk”, čak i Jerusalim (605.godine pne) i
nanovo izgradio Mardukov hram koristeći kedar iz Lebanona. Ova nova Vavilonska
imperija trajala je kratko, manje od 100. godina. 538. godine osvojio ju je
Persiski kralj Kir što je označilo nestanak Vavilonske kulture. Religija
zasnovana na verovanju u Marduka kao vrhovnog boga nestala je kada je Ksersus
srušio njegov hram. Iako je religijia zasnovana na Marduku kao vrhovnom bogu
nestala, to nije značilo i potpuni nestanak ovog božanstva. Njegovo ime ostalo
je sačuvano i često se koristilo kao lično ime u Persiskoj i Aramejskoj
lieraturi.
Ashur (gospodin, Arusar, -shar, Assur) - bog
Asirije i rata. On je "Kralj Igigija"
Shullat – Shamashov sukkalin
Papsukkal - vezir Velikih Bogova, Sinov
sin. Dok je Ištar bila u podzemnom
svetu, on posta mračan i Papsukkal obavesti Ea i Sina o ovome.
Hanish -
sluga (sukkalin) boga vremenskih prilika
Нема коментара:
Постави коментар