Prikaz Ahura Mazde
"...njemu koji je dobrotvoran
kroz njegov
čestiti duh zbog koga postoji".
Y45.6
"...njemu, onom koji nudi spasenje..."
Y45.7
"...njemu, koji ostavlja našoj volji (izbor
između) čestitost i nečestitost..."
Y45.9
"...Gospod, mudar u svojoj vlasti..."
Y45.9
"...njemu, Gospodu koji je čuven kao Mudar u
Svojoj duši".
Y45.10
"...razumeo
sam tebe kao (zauvek) mladog umom...
Oca dobrog mišljenja, pravog Stvoritelja
istine..."
Y31.8
"...ti, koga niko nije sposoban da
obmane".
Y43.6
"...neka mudrost dođe u društvu istine na
zemlju!"
Y50.5
"Mudri, gde su čestiti oni koji,
kroz svoje imanje dobrog mišljenja,
čine da čak i nemoralne odluke i bolni
zaveti nestanu?..."
Y34.7
"...kroz dobro mišljenje Stvoritelj Postojanja
će pomoći istinito
ostvarenje onoga što je najlečitije sudeći
po našim željama".
Y50.11
"zato možemo mi biti oni koji će izlečiti ovaj
svet..."
Y30.9
"Mudri Gospod ...će dati trajnost savezu
dobrog mišljenja njemu,
koji je njesov saveznik po duhu i delima"
Y31.21
"...voljeni
čovek ...takva osoba, častan kroz istinu,
pazi nad nadsledstvom svih, je izlečitelj
sveta i tvoj saveznik, Mudri"
Y44.2
Svoj naziv vrthraghna (ubica Vritre ili, naprosto,
zmajeubica) — što podseća na iransko verethraghna kao oznaku pomoćnika Ahura
Mazde, koji je ubio demona Azi Dahaku (okrutnu zmiju) — Indra je stekao
zahvaljujući tome što je ubio zmiju Ahi, troglavu zmiju Višvarupu (reč je,
zapravo, o pobedi starijeg božanstva Trite, koja je pripisana Indri; o tome
kako Trita Apja ubija Višvarupu, odseca joj tri glave i oslobađa krave koje je
ova progutala, govori se^ u osmoj himni desete Jtnjige Rigveda), pećinske
demone poput Vala i Šambare, zatim Kujavu, Sušnu, Krišnu, što su boravili u
vodi, i mnoge druge. Indrina pobeda nad zmajem je, u osnovi, kosmogonijski čin,
sličan onome u akadskoj poemi o stvaranju sveta Enuma eliš, gde vrhovni bog
Marduk stvara nebo i zemlju od raspolućenog vodenog čudovišta Tijamat. Međutim,
već i samim tim pretvaranjem haosa u kosmos, a pogotovo time što, oslobađajući
reke, daruje ljudima obilje — Indra istovremeno ispoljava svojstva
demijurga-kulturnog junaka. Zanimljivo je da se na više mesta u Rigvedama
zasužnjenost voda poredi sa sputanošću krava, kao i da Indra u više mahova
oslobađa krave koje su zatočili demoni, te da je Indrin zoomorfni atribut bik.
Poseban značaj Iranci su pridavali kultu Haome koja
se pominje već u najstarijim delovima Aveste. Ovi delovi pominju planinu Visoka
Hara, koju je stvorio Ahura Mazda i na njenom vrhu podihgao dvorac za Mitru i
pobedonosnog boga Sraoša, dalje tekst navodi da je Ahura Mazda na ovoj planini
smestio bogove među kojima i boga isceljitelja Haomu, kojeg je je proglasio
žercem svih bogova i odredio mesto za njegove molitve i žrtvovanja na najvišoj
visini planine Harajti (još se zove i Hukajrja) gde on prinosi žrtve Mitri i
Sraošu.
Prvobitno darivalac pića haoma i prinosilac žrtve,
verovatno bog vegetacije, Mitra je vremenom izrastao u presiskog boga
spasitelja. U Mitra-Jaštu (10.88–90) Ahura Mazda određuje Mitru da odgoji
izdanke haome na Visokoj Hari. Odatle potiču njegova obilježja „žerca koji
pravovremeno prinosi žrtve“ i „prvog žerca za ceđenje haome“. Stoga je i
božanstvo Haoma Mitrin poklonik, te mu prinosi savršene žrtve i levance i slavi
ga rečima. Kasnije ustanovljenje Mitrinog kulta i misterija, u kojima se
ritualno žrtvovao bik, učinio je Mitru jednom od bogova obnovitelja prirode
smrću i uskrsnućem, a mitrizam za izvesno vreme davao čovečanstvu nadu u
spasenje koje mu je nešto kasnije i uspešnije ponudilo hrišćanstvo.
Ako se priča o zmajeubici pojavljuje u
najrazličnijim sredinama i na veoma ranom stupnju civilizacije, ona je u
srednjovekovnoj književnosti jedan od najčešćih mitoloških, epskih i
pripovednih motiva. Svoju apotezu priča o zmajeubici dobila je u liku svetog Đorđa
Kapadakijskog, hrišćanskog mučenika koji je ubijen 303. godine u
Dioklecijanovim progonima hrišćana. Njega je srednjovekovnalegenda tek od XII
veka počela da slavi kao konjanika i junaka, koji je pogubio zmaja što je
boravio u jezeru kraj nekog grada i proždirao devojke koje su mu građani morali
slati. Ubrzo je sveti Đorđe, zaštitnik stoke i useva, postao jedan od
najpopularnijih hrišćanskih svetaca, prvi od četrnaest svetih pomoćnika,
prihvaćen za vreme krstaških ratova kao uzor hrišćanskog viteza, a u narodu
zamenivši prethrišćanske agrarne i stočarske kultove. Uostalom, sve ukazuje na
to da je hrišćanska crkva, kao i u-mnogim drugim slučajevima, pod pritiskom
starijih narodnih verovanja prihvatila priču o zmajeubici kao naknadno
kanonizovano svojstvo u liku svoga sveca.
Priča o zmajeubici, o oslobađanju ljudi koji su bili
žrtvovani mitskom čudovištu što boravi u jezeru ili reči, u pećini ili na
planini, što leti i bljuje vatru — potiče iz starine i odražava negdašnji
običaj žrtvovanja ljudi duhovima vode i vatre da bi se umilostivile te
elementarne sile i uspostavio kosmički red. Borba sa zmajem, i mitskim i drugim
bićima koja ga zamenjuju. odražava iskonsku borbu dobra sa zlim, svetlosti sa
mrakom, sila kosmosa sa silama prvobitnog haosa. Zmajeubica i jeste kosmički
junak koji uništava svog arhetipskog protivnika. Bajka i junački ep nadovezuju
se na mit i drevne običaje i obrede; ispunjeni su prežicima ranijih pojava i
pogleda na svet, kao vid kolektivnog pamćenja, kao vid narodnog iskustva.
Održivost tih tragova do dana današnjeg svedoči i o osobenosti primitivnog
mišljenja, koje se ravnopravno služi raznorodnim komađem gotovih predstava da
ih poveže u nove celine, sastavljajući jedinstven mozaik od delova različnog
porekla i raznovremenog nastanka; ali i o delotvornosti toga mišljenja, koje je
na svoj način uspevalo da rešava probleme što su se pred čoveka postavljali.
Gatas je opisan kao "tekst omeđen sa sedam
pečata" čija "zagonetka ...moli da bude rešena". Zaratustra je
živeo pre više od 3000 godina, opšte je verovanje. Nikakvi zapisi iz tog doba
nisu došli do nas, ali zahvaljujući svešteničkoj tradiciji posvećenja svetih
tekstova na čuvanje i pevanju njih kao deo rituala obožavanja, imamo danas, 17
pesama stvorenih od Zaratustre lično, a sadrže njegov dalekovid sistem
mišljenja. Gatas je na Gatičkom dijalektu Avestan jezika. Nemamo nikakve
rečnike ili grmatiku iz Zaratustrinih dana, a mnogo stotina godina, Gatički
jezik je bio nerazumljiv. Svo poznavanje njega je zamrlo. Oduzelo je značajnu
količinu učenjačkog idtraživačkog rada da se sešifruje ovaj antički jezik --
zadatak koji je okupirao energiju i pronicljivost sledećih generacija učenjaka
-- i danas imamo solidno dobro razumevanje njega. Ali mnoge nedoumice i razlike
u mišljenjima ostaju i dalje, u prevodu
i interpretaciji. Oko jedne stvari postoji, ipak, deneralno slaganje. Ove Pesme
zastupaju racionalan i dobronameran način života koji je potpuno u skadu
sa našim vremenom. Gatas nam govori da
je Zaratustra živeo u doba u kome su ljudi obožavali mnoge bogove, od kojih su
bar neki bili divlji, i čovek je podnosio ugnjetavanje od sveštenika i kraljeva
koji su bili iskvareni i surovi. Saznali da je Zaratustra lično bio na kraju
razumevanja takvih ugnjetavanja. Nesposoban da prihvati surovost i iracionalnost,
Zaretustra, sa umešnom duhovitošću (dovitljivošću) predstavio je svoj lični
panteon besmrtnih -- dobro mišljenje (vohu mano), istinu i ispravnost (asha),
dobronamernog duha (spenta mainyu), pobožnost u službi (aramaiti), savršenost i besmrtnost (haurvatat/ameratat).
Zaratustra je koristio ovaj sistem da izgradi svoje inovativno mišljenje, i
odredi svoj koncept boga i čoveka i ono čime se zapravo bavi.
Нема коментара:
Постави коментар