Muze

Muze

Muze (grčki: Μουσαι, Mousai) boginje zaštitnice pesništva, umetnosti i nauke. Ima ih devet, i pod vođstvom Apolona su. Muze su duhovi-boginje koje nadgledaju nauku i umetnost. Prema Grčkoj mitologiji one su boginje ali moderni okultisti ih pre doživljavaju kao anđeoska bića. Njihova uloga je da nadahnjuju pesnike, pisce, filozofe, i muzičare. Antička teologija pominje ukupno devet muza: Calliope, Clio, Erato, Euterpe, Melpomene, Polyhymnia, Terpsichore, Thalia, i Uranija. Kasnije tradicije spominju još tri muze: Melete, Mneme i Aoede. Kao i sa anđelima navedena imena nisu imena svih muza već samo onih koje su ljudima otkrivene i poznate po imenu. Mnogi teolozi uviđaju da muze i najniži red anđeoske hierarhije imaju potpune paralele. Prema antičkoj tradiciji Muze sede pored Zevsovog trona i pevaju zahvalnice, podsećaju na stvaranje i dela velikih heroja. Verovalo se da muze nadahnjuju slikare, muzičare i pesnike, a sama reč muza koristi se u prenesenom značenju za onoga tko nadahnjuje umjetnika. Prema Heziodovoj Teogoniji, Muze su kćeri Zeusa, kralja bogova, i Mnemozine, boginje pamćenja. Alkmen i Mimnermo govore da su Muze kćeri Urana i Geje. Pauzanije tvrdi da su postojala dva naraštaja Muza - prve su Muze kćeri Urana i Geje, a druge su kćeri Zeusa i Mnemozine.  Postojalo je još jedno verovanje prema kojem su muze Harmonijine kćeri, no to je u kontradikciji s mitom u kojem plešu na Harmonijinu vjenčanju s Kadmejom. Muze su vodene nimfe, povezane s helikonskim i pirenskim izvorom, znane i kao Pieride. Rimljani su imali nešto slično u nimfama Kamenama (izvor Camenae). Posebno su ih poštovali u Beotiji, kod Helikona, u Delfima i na Parnasu, gdje je Apolon postao poznat kao vođa muza - Apollon Mousagetes. Muze su se ponekad nazivale Aganipidama jer su se vezale uz izvor Aganipe. Još su dva izvora - Hipokren i Piren - bila važna za Muze. Još jedan naziv za Muze bio je Korikide ili korikijske nimfe prema Korikijskoj pećini na Parnasu. Grčka reč mousa označava pjesmu. Kod Pindara "nositi Muzu" znači "pevati pjesmu". Reč vjerojatno potiče iz praindoevropskog korena men- od kojeg su nastale riječi poput muzika, memorija, mentalan. Druga mogučnost je da potiče od korena mont- = planina, budući da su živele na brdu Helikonu. Prema Pauzaniju, postojale su tri izvorne Muze - Aoida (grčki: Αοιδη = pesma, glas), Meleta (grčki: Μελετη = vežba, prilika) i Mnema (grčki: Μνήμη = sećanje), u nekim antičkim tekstovima označene kao starije Muze. U Delfima su poštovane kao Neta, Mesi i Hipata, što su ujedno i imena triju žica lire. Poslije je pridružena i četvrta Muza - Arha (Arche). Devet kanonskih "mlađih Muza"su:

Euterpa (Eυτερπα = razveseljavanje) 

 Zaštitnica muzike, lirike. Atribut joj je dvocijevna frula ili flauta. 

Kaliopa (Καλλιοπη = lijepa glasa) 

Zaštitnica epskog pesništva i govorništva. Atributi su joj voštana pločica i pisaljka ili svitak papira. 

Klio (Κλειω = slava)

Zaštitnica istorije i junačkog pesništva. Atributi su joj svitak papirusa i lovorov vijenac. 

Erato (Ερατω = ljupka)

Zaštitnica ljubavnog i himničkog pesništva. Atribut joj je lira ili ponekad kitara.

Melpomena (Μελπομενη = pevačica)

Zaštitnica tragedije. Atributi su joj tragična maska ili bršljenov venac.

Polihimnija (Πολυμνια = bogata u himnama)

Zaštitnica svete pesme i himni, a također i agrikulture i pantomime. Atributi su joj veo i plašt.

Terpsihora (Τερπσχορη = užitak plesa)

Zaštitnica horske lirike. Atributi su joj lira, cimbali, lovorov venac.

Talija (Θαλεια = cvjetna)

Zaštitnica komedije i bukolike. Atributi su joj komična maska, pastirski štap, bršljenov venac.

Uranija (Ουρανια = nebeska)

Zaštitnica astronomije. Atribut su joj je globus i štap.

Platon je klasičnu pesnikinju Sapfu sa ostrva Lezba nazvao desetom Muzom zbog svoje slave i darovitosti. Muze su sudile na natecanju između Apolona i Marsije. Pokopale su Orfejovo telo, Kaliopina sina i nećaka ostalih osam Muza. Oslepile su Tamirisa zbog drskosti kad ih je izazvao na nadmetanje. Još neki bogovi antičkog panteona imali su neke osobine koje bi ih mogle povezati sa anđelima. 

Tako je: Eros, bog ljubavi, Afroditin sin, prikazivan kao krilati dečak s lukom i strelama. Koga god bi  pogodio svojom strelom taj bi usplamtio od ljubavi. 

Erinije su boginje osvete i prokletstva. Dužnost im je progoniti svakoga, ko ubije nekog krvnog rođaka, simbol su zle savesti. 

Mojre su boginje životne sudbine. Boginje usuda, suđenice, kćeri Noći ili Temide i Zevsa. Kloto prede nit života, Lahezis baca ždrijeb i dodjeluje sudbinu, Atropos presijeca nit života.

Iako su grčki bogovi prikazivani kao ljudi motiv krilatog čoveka bio je dobro poznat u antičkom svetu. Ovaj motiv nije korišten za prikazivanje bogova ali je zato prisutan u prikazivanju proroka i nižih božanstava. Kult Lasa odnosno Lara prikazivao je Lare/Lase kao krilate ljude. Na upotrebnim predmetima iz antičkog perioda može se videti prorok Kalahat, prikazan sa krilima, kako proriče sudbinu iz jetre žrtvene životinje. Apolon, pa i Ahil se često prikazivao sa krilima a nisu retki ni prikazi Zevsa sa krilima. Dolaskom jevrejske tradicije na prostore Evrope nakon 70. godine i razaranja Jerusalimskog hrama evropom se proširila tradicija koja je anđele doživljavala kao krilate ljude (ređe kao krilate životinje, npr: krilati bik, krilati lav...). Tada je došlo do mešanja i spajanja tradicija nakon čega su mnoge prvobitne predstave nestale i bile zamenjene novim prilagođenim predstavama koje su se uklapale u nastajuću i narastajuću hrišćansku dogmu. Tako su Eudaimoni izgubili svoju ulogu, koja je prešla na anđele čuvare, Cacodaiomni su promenili svoje ime u demoni i postali (zajedno sa poraženim olimpiskim bogovima) oličenje neprijatelja istinskog boga - JHVH. U jednom kraćem periodu pod uticajem Juedizma nestala je i tradicija prikazivanja bogova i nižih božanstava slikama i statuama (obožavanje Idola smatrano je jerešću). 

Ipak ubrzo nakon mešanja tradicija obnovljeni su običaji prikazivanja božanstava. Anđeli koji su u prvobitnom hrišćanstvu bili prikazivani kao ljudi i bez krila dobili su (na slikama i statuama koje su ih prikazivale) krila. Na isti način kako su nekada bili prikazivani proroci sada su prikazivani anđeli. Prikazivanje svetaca zadržalo se na prikazivanju njihove ljudske interpretacije.