Furije
Furije su ženska “demonska” bića (demonska u smislu
reči demon koju mi danas poznajemo a ne antičkih demona). Ovi duhovi nasilja
bili su poznati i u antičkoj Grčkoj pod nazivom Erinye. Rimljani su Furije
zamišljali kao tri sestre: Alecto, Tisiphonu, i Magaeru, koje su u rimskom
panteonu smatrane decom Gaia i Urana. Furije su opisivane kao bića koja umesto
kose imaju zmije i iz čijih očiju se umesto suza sliva krv. U rimskom panteonu
furije su bile zadužene da kažnjavaju muškarce i žene koji su počinili ubistvo
ili drugi smrtni greh. Suprotno današnjem popularnom viđenju i tumačenju
njihove uloge u antičkoj teologiji one uvek rade po odobrenju bogova. Furije su
okrutne, ali i fer u kažnjavanju. Furije u antičkom panteonu služe (kao sluge
bogova) da pomognu bogovima da sude. Njihova uloga ogleda se u obezbeđenju
izvršenja kazne i po ovoj svojoj osobini se mogu uporediti sa onim semitskim
verovanjima po kojima anđeli izvršavaju volju božiju i kažnjavaju greh. Furije
ubijaju i uništavaju ubice, kradljivce i grešnike, i po tome se nerazlikuju od
uloge koji anđeli JHVH imaju u Sodomi i Gomori ili Egiptu. Tehnički gledano
Furije su anđeli smrti, i prema antičkim verovanjima one nikada nebi trebale
biti prizivane od ljudi zbog svoje naravi.
Gracije
Gracije su takođe poznate i kao Charitie (kerizme,
harizme) su božanski principi šarma, lepote, i uživanja. Zajedno sa Muzama,
služe kao izvori inspiracije u pojeziji i umetnosti. Prvobitno smatrane su
boginjama plodnosti i prirode, blisko povezanim sa podzemnim svetom. Aglaea je najmlađa od gracija i često
prikazana kao Hephaestus-ova supruga. Ostale gracije su Euphrosyna i Thalia.
Najčešće su smatrane ćerkama Zevsa i Eurynome, ili Dionisa i Afrodite. Prema
Homeru Gracije su spadale pod Afroditine božanske pomoćnike. Gracije su niža
božanstva ekvivalentna Judeo-hrišćanskim anđelima. Prema antičkim verovanjima
mogu se prizivati kako bi obezbedile sreću onome ko ih pozova. Tkođe pozivaju
se radi obnavljanja pokidanih veza i emocija, kao i uspostavljanja relacija
(kao ljubavni posrednici). Iako nije navedena kao Gracija sigurno najpoznatija
među njima je lepa Jelena- poznatija kao Jelena Trojanska. Helena je zevsova
kći i ujedno zaštitnica plodnosti u antičkoj Sparti. Iako neopisivo značajna u
folkloru antičke grčke ona se nesmatra boginjom već smrtnom ženom. Verovatno je
to i razlog zašto se nespominje kao Gracija. Neke druge tradicije ipak je
povezuju sa utelovljenjem nekog božijeg entiteta. Tako je jedan deo antičkog
sveta helenizovanog nakon rimskih osvajanja poistovećuje sa utelovljenom
Šekinom (božijim ženskim entitetom)
Нема коментара:
Постави коментар