Priča
o Isaku nije toliko zanimljiva kao priča o njegovom sinu, poslednjem od
patrijarha. Isak je imao dva sina Esava i Jakova. Esav je bio nagao i brz,
okretan u lovu i narasit. Sa druge strane Jakov se opisuje kao miran i
povučeniji. Verovatno je upravo to razlog zbog kojeg je njihova majka Rebeka
više volela Jakova i očekivala da on bude taj koji će naslediti Isaka. Kada je
Isak odlučio da blagosilja Esava, Rebeka se poslužila prevarom i slepom Isaku
poslala Jakova kojeg je on i blagosiljao. Esav, koji je kasnije stigao, bio je
besan na brata zbog ove „krađe blagoslova“ i zatražio od oca da i njega
blagosilja. Isak je i njega blagoslovio da bi bio moćan i bogat, iako podređen
Jakovu. Esav je bio ljut i hteo je da ubije svoga brata zato što mu je preoteo
očev blagoslov. Rebeka je odmah poslala Jakova u Aram da onde ostane kod njenog
brata Labana, dok Esava prođe gnev.
Dalja
priča o Jakovu, poslednjem od tri patrijarha jevrejskog naroda, opisana je u
Bibliji. Jakov je stigao u Aram i živeo je tamo sa svojim ujakom Labanom
Aramejcem, koji je imao polja i stada ovaca u blizini grada Harana. Kada se
Jakov približavao gradu sreo je lepu Rahelu, mlađu ćerku Labanovu, i odmah se
zaljubio u nju. Jednom je Jakov rekao Labanu: „Ako mi budeš dao Rahelu za ženu,
radiću ti na poljima sedam godina.“ Laban je pristao, a Jakov je sa radošću
služio za svoju ljubljenu buduću ženu. Preko dana terao je ovce na pašu, a noću
ih je čuvao. Sedam godina je prošlo kao nekoliko dana. Međutim, Laban je
prevario svog sestrića; umesto Rahele dao mu je Leju, stariju ćerku. Kada je
Jakov tome prigovorio, Laban je objasnio da u njegovom narodu nije običaj da se
mlađa sestra uda pre starije. Jakov je morao da služi još drugih sedam godina
za Rahelu, pa je tako stekao dve žene. Sa Lejom je Jakov imao šest sinova i
jednu ćerku. Sinovi su mu bili: Ruben, Simon, Levi, Juda, Isahar i Zebulon, a
ćerka se zvala Dina. Rahela mu je rodila samo dva sina: Josefa i Benjamina.
Osim ove dece Jakov je i sa svojim sluškinjama imao četiri sina, koji su se
zvali: Dan, Naftali, Gad i Ašer. Kasnije su ovih dvanaest Jakovljevih sinova
imali svoje porodice koje su postepeno izrasle u dvanaest plemena (švatim) ili
grupa porodica, koje su zajedno stvorile narod Izrael. Ime Izrael potiče od
drugog imena Jakovljeva, koji se zvao Izrael. Njegova deca i naraštaji posle
njih nazivali su se Bne Jisrael (Sinovi Izraela), a staro ime naroda „Ivrim“
promenilo se u Izrael.
Kada
je Jakov sa svojim ženama i decom napustio Aram i vratio se u Kanaan, sreo je
na putu Esava. Dva brata su se pomirila i Jakov se nastanio u centralnom
Kanaanu blizu gradova Šehem i BetEl, dok su Esav i njegova porodica krenuli
dalje na jug, u arabijsku pustinju, gde su kasnije njihovi potomci obrazovali
narod Edoma.
Međutim,
Jakovu nije bilo suđeno da dugo živi u Kanaanu. U njegovoj porodici dogodila se
nesreća: njegov najmlađi sin i mezimac, Josef, iznenada je nestao. Dogodilo se
sledeće: Jakov je više od svoje ostale dece voleo Josefa, sina voljene i rano
preminule Rahele. Josef se tom ljubavlju razmetao pred svojom starijom braćom i
predstavljao se za najboljeg u porodici. Braća su postala ljubomorna i omrzla
ga. Jednog dana Josef je pošao u polje gde su njegova braća čuvala stado.
Smatrajući da se stekla zgodna prilika da kazne Josefa za njegovu razmetljivost,
braća su ga zgrabila, bacila u duboku jamu i otišla prepuštajući ga sudbini.
Kasnije je jedna grupa Arapa slučajno prolazila pored jame. Videći Josefa,
izvukli su ga i poveli u Egipat, gde su ga prodali kao roba. A braća, pošto su
se vratila do jame i videla da je Josef nestao, rekli su Jakovu da se izgubio;
u stvari, ni sami nisu znali šta se sa njim dogodilo.
U
Egiptu je Josef najpre postao rob u bogatoj kući veleposednika Putifara, koji
je bio zapovednik faraonove garde. Jednom prilikom Josef je izazvao gnev
Putifarove žene, pa je bačen u tamnicu. U zatvoru su se svi čudili Josefovoj
bistrini, a naročito njegovoj sposobnosti da tumači snove i da proriče sudbinu
licu koje ih je snilo. Glas o Josefovoj sposobnosti dopro je do samog faraona;
uskoro mu se pružila prilika da se pokaže i na delu. Sam faraon je usnio dva
sna koja su ga mnogo mučila. Prvi: na pašnjaku kraj svoje palate video je sedam
debelih i sedam mršavih krava; mršave krave su progutale debele, a nisu postale
deblje. Drugi san bio je sličan prvom: video je sedam klasova punih zrnevlja i
sedam šturih sa jedva nešto zrna; sedam šturih progutalo je sedam jedrih, a
nisu postali teži. Nijedan od kraljevih vračeva nije mogao da protumači ove
snove, pa je pozvan Josef koji ih je objasnio: sedam debelih krava i sedam
jedrih klasova žita znače da će Egipat imati sedam godina dobre žetve i
izobilja, a sedam mršavih krava i sedam šturih klasova znače da sedam godina
neće na poljima ništa rasti. San, rekao je Josef, bio je božja opomena faraonu
da za vreme sedam dobrih godina pripremi dosta hrane za sedam oskudnih, kako
narod ne bi umirao od gladi. Faraonu se dopao Josefov savet; pustio ga je iz
zatvora i imenovao za guvernera, kako bi mogao da sprovede plan o pripremanju
zaliha hrane za narod. Josef ga nije razočarao; u kraljevskim žitnicama
nagomilao je toliko hrane da je narod iz drugih zemalja, kada je došlo doba
gladi, dolazio u Egipat da nabavi namirnice.
U
to doba vladala je glad i u zemlji Kanaan i Jakov je poslao svoje sinove u
Egipat da nabave žita. Tako su došli do guvernera i ne znajući daje on njihov
izgubljeni brat. Josef ih je, međutim, odmah prepoznao i, pošto ih je najpre
malo zastrašio praveći se da će prema njima biti strog, rekao im je: „Ja sam vaš
brat Josef koga ste oterali u Egipat. Nemojte se plašiti, jer mora da me sam
Bog poslao ovamo da bih vas snabdeo hranom. Idite kući i dovedite našeg starog
oca da bismo ovde svi zajedno živeli.“ Kada je Jakov čuo da je Josef živ,
nastanio se sa celom porodicom u oblasti Gošen, u Egiptu, gde su i dalje čuvali
ovce, kao što su to činili i u Kanaanu.
Jakovljeva
deca i deca njihove dece živela su u Egiptu dugo godina, a Josef i njegova
braća bili su već odavno umrli. Porodice dvanaestoro braće su se namnožile i
prerasle u bratstva i plemena, i oblast Gošen bila je puna sinova Izraela.
Egipćani su se uznemirili, a novi egipatski vladar se uplašio da bi tokom
vremena doseljenici mogli zauzeti celu zemlju i ovladati njome. Zato se odlučio
da ih učini robovima. Da bi podigao nove gradove on je za njihovu izgradnju
doveo robove iz stranih zemalja, a sa njima i Jevreje iz Gošena. Tako je
podigao dva grada, Pitom i Ramzes; ovaj drugi je nazvan tako u spomen velikog
faraona Ramzesa II. Postavio je nadzornike koji su sinove Izraela terali na rad
i gonili da kopaju ilovaču, da peku cigle i podižu velike građevine, verujući
da će ih težak napor i grubi postupak fizički oslabiti, pa će postepeno
izumreti; ali što su sinovi Izraela bili više tlačeni i proganjani, to su se više
množili. Svirepi faraon je tada smislio novi plan i naredio da se sva
novorođena muška deca utope u Nilu i da se samo ženska ostave u životu.
Нема коментара:
Постави коментар